Šta je sve CIA radila u Latinskoj Americi

Počevši od kasnih 1800-ih pa sve do ranog 20. stoljeća, SAD su vodile tzv. "Banana ratove" - niz vojnih intervencija u Centralnoj Americi radi zaštite interesa američkih korporacija u regiji.

Godine 1934, pod predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom, SAD su uvele "Politiku dobrosusjedstva", obećavajući da neće napadati ili okupirati latinoameričke zemlje niti se miješati u njihove unutrašnje poslove. Međutim, tokom Hladnog rata SAD su finansirale niz operacija čiji je cilj bio rušenje izabranih ljevičarskih lidera u regiji.

Mnoge od tih operacija koordinirala je Centralna obavještajna agencija (CIA), osnovana 1947. godine.

Dok Washington gradi veliku vojnu prisutnost blizu obale Venecuele i nastavlja zračne napade na venecuelanske brodove za koje tvrdi da krijumčare drogu u Karibima i istočnom Pacifiku, američki predsjednik Donald Trump kaže da nije isključio ni kopnenu operaciju unutar zemlje. Mnogi posmatrači vjeruju da su Trumpove tvrdnje o venecuelanskom krijumčarenju droge pokriće za njegov stvarni cilj - promjenu režima.

Slijede primjeri sličnih američkih intervencija proteklog stoljeća.

Gvatemala, 1950-e

Godine 1954. izabrani predsjednik Gvatemale Jacobo Árbenz Guzmán svrgnut je lokalnim borcima koje je podržavala CIA, pod administracijom predsjednika Dwighta Eisenhowera.

Árbenz je nastojao nacionalizirati jednu kompaniju, što je u SAD-u izazvalo strahovanja od još socijalističkijih politika u Gvatemali.

U CIA-inoj Operaciji PBSuccess, agencija je obučila borce pod vodstvom vojnog oficira Carlosa Castilla Armasa, koji je preuzeo vlast nakon puča. U Gvatemali je od 1960. do 1996. bjesnio građanski rat između vladinih snaga i ljevičarskih pobunjenika.

Kuba, 1960-e

Godine 1959. komunistički lider Fidel Castro preuzeo je vlast nakon svrgavanja diktatora Fulgencija Batiste.

Pod Eisenhowerom, CIA je osmislila plan obuke kubanskih emigranata za invaziju i svrgavanje Castra. Američki predsjednik John F. Kennedy, demokrat koji je pobijedio na izborima 1960., bio je upoznat s planom na dan inauguracije.

Castro je preko kubanske obavještajne službe saznao za kampove za obuku. Godine 1961. Kennedy je odobrio invaziju u Zaljevu svinja - pokušaj kubanskih emigranata da svrgnu Castra. Invazija je propala nakon što ih je kubanska vojska nadvladala.

Brazil, 1960-e

Godine 1961. João Goulart postao je predsjednik Brazila, s mandatom za provođenje socijalnih i ekonomskih reformi. Održavao je dobre odnose sa socijalističkim državama poput Kube i nacionalizirao je jednu podružnicu američke korporacije ITT.

CIA je, kao odgovor, finansirala proameričke političare i podržavala antikomunističke grupe. To je potkopalo Goulartovo vodstvo, kulminiralo vojnim udarom 1964. i uspostavilo proameričku diktaturu koja je trajala do 1985.

Ekvador, 1960-e

Nakon 27 predsjednika između 1925. i 1947., Ekvador je 1950-ih uživao rijetku stabilnost.

To nije potrajalo. Početkom 1960-ih, SAD su bile zabrinute zbog prokubanskih politika predsjednika Joséa Velasca Ibarre i njegovog potpredsjednika Carlosa Julia Arosemena, koji su zagovarali bliže odnose sa sovjetskim blokom.

CIA je, koristeći američke sindikate kao posrednike, finansirala širenje antikomunističkog sentimenta u zemlji.

"Na kraju, oni [CIA] su kontrolisali gotovo svakoga ko je išta značio [u Ekvadoru]", rekao je jedan CIA-in agent analitičaru Rogeru Morrisu u CIA-inoj interno odobrenoj procjeni iz 2004.

Arosemena je prvo izveo puč protiv Ibarre i dodatno se okrenuo ulijevo, da bi naknadno pokušao ublažiti svoje stavove. No 1963. vojska je izvela puč protiv njega, zabranila Komunističku partiju i prekinula veze s Kubom - u skladu s interesima SAD-a.

Bolivija, 1960-e i 70-e

Između 1963. i 1964. SAD su koristile tajno finansiranje, uglavnom preko CIA-e, kako bi utjecale na politiku Bolivije.

Finansiranje je podržalo lidere naklonjene SAD-u te vojni udar u novembru 1964., kojim je general René Barrientos Ortuño svrgnuo izabranog predsjednika Víctora Paza Estenssora. Paz Estenssoro je otišao u egzil.

No SAD nisu prestale s uplitanjem.

Početkom 1970-ih Washington je ciljao novu promjenu režima, ovaj put protiv predsjednika Juana Joséa Torresa, koji je došao na vlast 1970. i nacionalizirao brojne američke kompanije.

Prema službenoj historiji State Departmenta, ambasador SAD-a u La Pazu je u junu 1971. poručio Washingtonu da treba podržati Torresove protivnike. Bijela kuća je tajno tražila i dobila 410.000 dolara (3,3 miliona u današnjoj vrijednosti) koje su kritičari opisivali kao "novac za puč" - namijenjen vojnom i političkom vrhu protiv Torresa.

Dva mjeseca kasnije, visoki vojni oficir Hugo Banzer izveo je uspješan puč. SAD su nastavile finansirati Banzerovu vladu, koja je trajala do 1978. Gotovo dvije decenije kasnije, Banzer se vratio na vlast – ovog puta pobjedivši na izborima 1997.

Čile, 1970-e

CIA je finansirala aktivnosti s ciljem okončanja predsjedničkog mandata Salvadora Allendea, izabranog ljevičarskog lidera. Allende je planirao nacionalizirati čileanske rudnike bakra, od kojih su mnogi bili u američkom vlasništvu.

CIA-in novac korišten je za podršku Allendeovom protivniku i širenje antikomunističkih poruka. To je eskaliralo u vojni udar 1973. pod vodstvom generala Augusta Pinocheta. Allende se ubio AK-47 puškom prije nego što je uhvaćen; sumnje oko njegove smrti trajale su decenijama prije nego što je nezavisna autopsija potvrdila uzrok.

Brutalna diktatura Augusta Pinocheta bliska SAD-u trajala je 17 godina.

Operacija Kondor u šest zemalja, 1970-e

Godine 1975. CIA je podržala desničarske vojne diktature u šest latinoameričkih zemalja uspostavljajući transnacionalnu mrežu nazvanu Operacija Kondor. Nastala je tokom administracije predsjednika Geralda Forda.

Ciljane zemlje bile su Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Urugvaj i Paragvaj. Operacija je imala za cilj slamanje političkih disidenata, ljevičara i komunističkih simpatizera. Diktature su koristile zajedničku bazu podataka za nadzor nad disidentima i njihovim porodicama preko granica.

Koristile su metode poput razmjene obavještajnih podataka, informacija, zatvorenika i tehnika mučenja. Prema inicijativi Plan Condor, najmanje 97 ljudi je ubijeno.

Salvador, 1980-e

U decembru 1981. elitni bataljon Atlacatl salvadorske vojske počinio je masakr u selu El Mozote, ubivši oko 1.000 civila, uključujući žene i djecu. To se dogodilo tokom građanskog rata 1980–92.

Bataljon su obučavale i opremale SAD, u sklopu šire hladnoratovske politike suzbijanja ljevičarskih pobuna. Američka vojna pomoć Salvadoru naglo je porasla između 1980. i 1982.

Grenada, 1980-e

Već poznat obrazac: Maurice Bishop, premijer malog karipskog ostrva, usvojio je marksističko-lenjinističke politike nakon što je 1979. preuzeo vlast dok je prethodni premijer Eric Gairy bio van zemlje.

Početkom 1980-ih SAD su bile zabrinute zbog kubanskog utjecaja u Grenadi. Nakon krvavih unutrašnjih borbi u Bishopovoj partiji u oktobru 1983., SAD su pokrenule Operaciju Urgent Fury, izvršile invaziju, zarobile Kubance u zemlji i osigurale politički smjer usklađen s američkim interesima.

Panama, 1980-e

SAD su izvršile invaziju na Panamu 1989. tokom predsjedništva Georgea H. W. Busha. Operacija se zvala Just Cause.

SAD su umanjivale broj žrtava i opravdavale invaziju tvrdnjom da se izvodi radi uklanjanja predsjednika Manuela Noriege zbog navodnog krijumčarenja droge.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad